Lepi dani u Aranhuezu
Slovensko stalno gledališče/Trst, Italija
6. novembar 2018. Novosadsko pozorište, Velika scena, 19 h (Traje 1, 20)

Po tekstu Petera Handkea režirao Igor Pison
Prevod: Štefan Vevar
Scenografija: Igor Pison
Kostimografija: Belinda Radulović
Asistent reditelja: Đoja Batista
Igraju:
Muškarac: Ivo Ban
Žena: Nataša Barbara Gračner
“Lepi dani u Aranhuezu”
Slovenačku praizvedbu dramskog dijaloga “Lepi dani u Aranhuezu” Petera Handkea režirao je Igor Pison, umetnički koordinator SSG a protagonisti su prvaci slovenačkih pozorišnih scena, gostujući glumci Nataša Barbara Gračner i Ivo Ban. Svom tekstu, Handke je dao jednostavan podnaslov „letnji dijalog” i time označio pravac tog razgovora, bez razvijanja i građenja scenske radnje – samo teme iz domena životnog iskustva svake žene i muškarca.
Protagonisti se dogovaraju da će sunčano popodne provesti u razgovoru o ljubavi, što postaje temeljna i suptilna refleksija o životu udvoje. Protagonisti se upuštaju u filigranske detalje toga dijaloga o emocijama, koji propituje večne teme privlačnosti među polovima.
Ovaj Hankeov tekst doživeo je i filmsku adaptaciju u režiji Vima Vendersa. U glavnoj ženskoj ulozi našla se Sofi Semin, pišćeva životna saputnica, kojoj je Handke i posvetio ovaj tekst, napisan u leto 2012.
Muškarac i Žena nemaju imena, protagonisti su potpuno neodređeni i nedefinisani – na kraju komada, jedno drugo oslovljavaju sa Soledad i Fernando – o njima znamo samo da se dugo poznaju, njihov je odnos prijateljski, prilično intiman, pa Ona slobodno iznosi detalje svojih seksualnih avantura. Pravila igre su otvorenost i iskrenost, dijalog nije usmeren na unapred fiksiran zaključak tog opuštenog a intenzivnog susreta.
Igor Pison o predstavi
“Kada sluša ovakvu vrstu teksta, gledalac koji je deo društva u kojem se brzo živi, uvek ima utisak da gubi vreme. A baš danas su preko potrebni takvi tekstovi, inače će nestati ljudskosti i humanosti.” Ova predstava stoga je izazov koji se zasniva na tekstu i harizmi glumaca – dva izvanredna umetnika slovenačkog prostora. Gračnerova na početku karijere ističe se snažno u predstavama Slovenskog mladinskog gledališča, a potom prelazi u ljubljansku Dramu. Dobitnica je četiri Borštnikove nagrade za glumu, između ostalih i nagrade Prešernovog fonda (najviše priznanje za domete na području umetnosti u Sloveniji) i Severovu (Stane Sever, doajen slovenačkog glumišta) nagradu za glumačko ostvarenje. Ivo Ban je bivši direktor ljubljanske Drame i cenjeni glumac, koji spada među vodeće umetnike te stožerne slovenačke teatarske institucije još od 1975. godine. Dobio je osam Borštnikovih nagrada za glumu, Borštnikov prsten i Sterijinu nagradu. Oboje protagonista igrali su u brojnim filmskim i TV serijama.