Arterarij Zagreb (Hrvatska)

POGLEDAJ ME

Festival Synergy, Novi Sad / Srbija, 21. novembra 2019, 19.00 (trajanje 50′)

O PREDSTAVI

Autorski projekt Romana Nikolića, mladog glumca,performera umjetnika, ujedno je i njegov prvi ovakavprojekt. Autorski tim koji je Romano okupio u ovomese sastavu susreo prvi put. Raspisali smo otvoreni poziv i čekali da nam sejave izvođači.

Neko vrijeme se nitko nije javio. Aonda su se sasvim slučajno pojavili Sindirela Bobarić* i Siniša Senad Musić. I tako je, zahvaljujućinekim sretnim okolnostima, počeo proces rada. Najprije smo mnogo razgovarali, radili smo intervjuejedni s drugima. Izvođači su pitali autore, autorisu pitali izvođače. Ishodište za razgovor bilo jepitanje identiteta. Igrali smo igre identiteta. Utim igrama zanimalo nas je koji svi elementi čineSindi, a koji čine Sinišu.

U kojim situacijama smoizloženi izrugivanju, diskriminaciji, nasilju zbogvlastitog identiteta. U kojim sve situacijama smoizloženi pogledima drugih zato što smo drugačiji,zato što smo žene, muškarci, pederi, lezbe, Romi,Srbi, Hrvati.Tijekom procesa fiksirali smo granice identiteta,a on je postajao groteskan – identitet kao pamflet, optužnica, psovka, recitacijaili maska. Istovremeno se,paradoksalno, pred nama rastapao, postajao nevažan, fluidan, nepostojan, mnogostruk, svačiji.

Ova predstava je nastajala kao živo tkivo pričao događajima iz života dvojekazališnih entuzijasta kojisu smjelo prihvatili izazov- izložiti sve svoje i našeidentitete pogledima kazališne publike. U strukturipredstave izvođači putujuizmeđu privatnog i izvedbenog– recitirajući iponavljajući vlastite priče iz školskih klupa scenskog prostora kao da više nisu njihove.

Pritom pričekoje odabiru čine se na prvi pogled malim, nevažnima i običnima situacijama iz života, ali te situacijeispod svoje površine pršte strahovitim nasiljem.Ovim postupkom izvođači žele očuditi gledateljakoji, zajedno s njima, vrluda između različitih realnosti. Ovo nije velika predstava.

Ovo je predstava kojase sastoji od mnogo malih fragmenata nastojeći preusmjeriti pogled gledatelja upravo na te fragmentarne realnosti – naizgled nebitne i male situacije izživota dvoje pojedinaca koji su drugačiji i nisu drugačiji. Predstava prati autobiografije protagonistakoje nas odvode prema viziji distopijske budućnosti.Pitanje koje ova predstava prvenstveno želi postaviti je ono o zajedničkoj budućnosti nas kao zajedince iposljedicama našeg djelovanja u zajednici.Mila Pavićević, dramaturškinja*Sindirela Bobarić igrala je u premijernoj podeli.Nagrada Hrvatskog društva dramskih umjetnika zaizniman doprinos kazališnoj umjetnosti 2017.

KRITIKA

Učestalim preobražajima prostora gledanja stalnose mijenja položaj publike u tom prostoru, pa tako injezin odnos naspram izvedbe, odnosno svijest o onome što se u određenom trenutku na sceni prikazujei/ili pripovijeda, koja nas tjera da tijekom gledanjapogledajme uistinu pogledamo, tj. sagledamo iz što jeviše moguće različitih uglova i ne dopuštajući dase uljuljkamo u samo jednoj i/ili jednostavnoj promatračkoj poziciji.

(Hana Sirovica, Kulturpunkt)

Pogledajme na fin se način poigrava i ironizira našezablude i naše strahove kad su u pitanju shvaćanje identiteta i njegove granice, tko je tko, kako na druge gledamo i što nam se na njima čini prihvatljivim, a što ne.

(Bojan Munjin, Novosti)

Za pedeset kuna u Arterariju gledatelj ne dobiva papirnatu kartu, kao ni grijanje, već mogućnost da izazove promjenu u društvu u kojem i dobro i loše kreće odpojedinca. Pogledajme nam nudi priliku da pogledamosame sebe i druge iz novih pozicija, propitujući granice vlastitih i kolektivnih strahova i zabluda.

(Ana Baturina, Ziher.hr)

AUTOR O PREDSTAVI

Nismo krenuli u ovaj projekt popunjavajući formuprema poruci koja nam je od početka bila jasna. Naprotiv, odlučili smo zaista istraživački krenutiprema tome, spoznati ne samo probleme, nego i njihove izvore i posljedice. A izvorima i posljedicamasmo se bavili počevši od stvarnih, individualnihpriča.

Pamtim kako je Tomaž Pandur govorio da ukazalištu samo istina može preživjeti. Mi, dakle,nismo željeli stvarati istinu, nego ju prikazati. Toje bio rizik, ali je spremnost na njega bila iskrena.Stoga sam se prihvatio režije u ovom projektu jer mise činilo neodgovornim izlagati nekog drugog tomeriziku. To je bila moja odgovornost.

Mogu slobodno reći da temu nismo tražili, ona sesama nametnula. Mene je u tome zanimalo što značibiti Rom, što znači biti čovjek, što znači upoznatinekoga i kako se prema njemu odnositi.

Okruženi smorazličitim ljudima, pod različitim mislim na njihove osobnosti, životne priče i karaktere. NJihoveodluke, pristajanja i odustajanja. Želio sam znati odgovor na pitanje zbog čega ljudi imaju toliki animozitet prema pripadnicima određene manjinske skupine. Odgovor je veoma jednostavan. LJudi etiketirajudruge ljude dosta površno, bez dopuštenja od stranenjih osobno da te druge upoznaju. Ono što je, nadam se, projekt Pogledajme pokazao, jest ta potreba da se ljudegleda dublje od neke jedne, naročito neke urođene, karakteristike.

To je projekt o dvoje ljudi koji žele bitiprihvaćeni i slobodni. O dvoje ljudi koji to nisu sasvim jer su, eto, Romi. To je projekt o svakome kome jeograničena sloboda zbog zatvorenosti društva.

O AUTORU

Romano Nikolić jedan je od najuspješnijih hrvatskihglumaca mlađe generacije. Osvajač je dveju Nagradahrvatskog glumišta, te nezaobilazno lice Dubrovačkih letnjih igara koje su ga kao dečaka potaknulena bavljenje glumom.

U rodnom Dubrovniku igrao jeu adaptacijama Držića i Šekspira, a ovoga leta iHarona u Vojnovićevom Geraniumu. Osim glumačkogangažmana, osnivač je i voditelj Arterarija.

O ARTERARIJU

Udruženje delovanja u kulturi Arterarij je nevladina organizacija koja se primarno bavi uključivanjem manjinskih i stigmatizovanih grupa u umetničkeprodukcije.

Cilj Arterarija je otvaranje umetničkogprostora, demokratizacija produkcije i razbijanjegranica. Arterarij izaziva status quo udruštvu radom na promenama u svom sektoru. Osnovan je 2015. godine.